This Is The Greatest Bank Heist in Japanese History - YouTube

Ja sam Kento Bento!

Ovaj video je omogućio Dashlane.

Preuzmite Dashlane besplatno ako nikad ne želite da izgubite

još jednu lozinku ponovo na linku u opisu.

Tokio; 10. decembar 1968.

Kišila je kiša.

Direktor banke Nihon Trust je bio na ivici.

Netko je prijetio životu i onima oko njega

tijekom posljednjih nekoliko mjeseci.

Samo četiri dana prije, pismo, jedno od nedavno mnogo,

bio je poslan u njegovu osobnu rezidenciju zahtijevajući 300 miliona japanskih jena¥

ili će njegova kuća biti upuhana dinamitom.

Pismo se sastojalo od izrezanih likova i

zalijepljena iz filmskih časopisa.

Policija je obaviještena; i doista su im se pridržavali

na obali i njegovom domu; iako,

to nije olakšalo um upravitelja banke

podijelio je svoje zabrinutosti sa svojim djelatnicima u podružnici.

Sada, naravno, ovo je Japan, a posao je posao

šou se mora nastaviti.

S tim na umu, upravitelj banke nastavio je sa svojim

dužnosti, šaljući četiri svoje zaposlenike u obližnje

Tvornica Toshiba radi zakazanog pada.

Tako su otišli, uzimajući automobil tvrtke,

ali ne dugo nakon napuštanja banke,

približavaju se četiri čule policijske sirene.

U tom trenutku su se dogodili sljedeći

u zatvor na svim mjestima.

Policajac je zaustavio ispred

automobila, i mahnito je sišao sa motocikla

da ih upozori.

Kućni voditelj grana upravo je bio podignut,

ljudi su ozlijeđeni; i neke su vjerojatno gore.

Unatoč praćenju policije,

počinitelj je još uvijek mogao izvršiti svoju prijetnju.

Ali nije prošlo, dodatne prijetnje su napravljene.

Posebno banka bila je cilj i grana

zaposlenici su bili izloženi riziku, osobito onih koji su imali

napustio banku ranije za obavljanje poslova banaka

jasno označene tvrtke automobila.

Potrebno je pretražiti njihov auto.

Policajac se spustio ispod da provjerava automobil,

ali prije nego što je mogao napraviti odgovarajuću pretragu, zaposlenik

počeli su primijetiti dim i plamen koji izlazi iz vozila.

Plašući se automobila koji bi trebao eksplodirati,

časnik se očajnički pokušao otkotrljati s puta.

Svi su jurili što brže što su mogli,

povlačenjem iza zatvorskih zidova.

Čekali su i čekali eksploziju.

Ali nije bilo eksplozije.

Pogledali su natrag i shvatili da je automobil tvrtke nestalo.

Policajac je otišao.

Je li on premjestio automobil na sigurno?

Zbunjeni, pozvali su Nihon Trust banku da saznaju

što se događalo.

Na njihovu olakšicu odgovorila je upraviteljica banke;

bio je živ i dobro.

Zapravo, sve je bilo u redu;

kuća menadžera banke nikada nije bila upaljena

Dok je adrenalin otišao, konačno je došao na njih

šta se desilo.

To je bio trenutak kada je počinioc bio postavljen

u poslednjih nekoliko mjeseci.

Prerušen kao policajac,

sada je otišao sa onim što je bio bonus

plaćanje 523 zaposlenih u kompaniji Toshiba;

ukradena količina iznosila je 300 miliona jena ¥

ili šest miliona dolara, tačan iznos koji je tražio.

Na tlu su pronašli razne stvari koje su ostavljene iza sebe

uključujući i upozorenje koje policajac mora imati

zapalio dok je bio ispod automobila, da bi imitirao dinamit.

Oko 120 oštećenih dokaza ostavljeno je iza sebe

mjesto zločina, što je puno i obično bi bilo

korisno, ali to je bilo namerno učinjeno

da dovede u zabludu istragu.

Ovo je uspjelo.

Pola vijeka kasnije, slučaj ostaje neriješen.

Neki kažu da je ovo najveća pljačka u historiji Japana

nije bilo gubitka života, ni krvi nije proliveno;

plan koji je tačno izvršio jedna

osoba; i na kraju novca;

ali postoji mnogo načina na koji pljačka banke može da bude sjajna,

postoji mnogo načina da to može biti zapaženo.

Uzmimo slučaj 15. maja 2016. godine.

U ranim satima oko 5:00 ujutru,

novac je fizički povučen iz bankomata

iz Tokio 7-Eleven.

Iznos je bio 100.000 jena, oko $ 880,

koji je bio gotovinski limit.

Sada to nije loše

ali pokušajte da ponovite 14.000 puta širom Japana

u rasponu od samo dva sata.

Jer upravo to se dogodilo.

Ukupno 1,4 milijardi jena, oko 13 miliona dolara,

je uzet samo sa bankomata;

i to nije učinjeno elektronskim putem.

To je učinjeno lično.

Naravno, morala je biti neka vrsta velike

koordinirana grupa, ali nevjerovatan broj

transakcije u dvosatnom okviru

Čini se da je ovo čak i pitanje.

U poređenju sa drugim značajnim slučajevima,

najveći poznati zabilježeni broj učesnika

bili su uključeni u jednu pljačku,

ni to ne bi moglo izvući;

osim ako nisu imali super moći.

Pretpostavljam da bi uključio još veći tim

neupotrebljivo, jer bi u kuhinji bilo previše kuhara.

Sada kada je policija završila svoj težak proces

provjeravajući sigurnosne snimke iz svake prodavnice od 7-Eleven

i da, bilo je samo 7-Elevens hit,

našli su svoj odgovor.

U ovom konkretnom slučaju, više kuhara je bolje.

Nije bio tim od 50, ili 100 ili čak 200.

Bilo je 600 ljudi

600 ljudi koji povlače sofisticiranu,

visoko usklađenu pljačku koristeći lažne kreditne kartice.

Sasvim suprotno od samog počinioca

naše prve pljačke

Nije iznenađujuće, ljudi su se pretvarali sa ovim mnogima

aktivni učesnici, mora postojati veza sa a

velikim kriminalnim organizacijama

Ali od danas, uprkos brojevima,

niko od napomenih nije bio uhvaćen.

Sada je brz jedan.

Kobe

7. augusta 1994.

540 miliona jena je ukradeno iz Fukutoku banke;

što je velika količina, ali ono što čini ovu priču tako

jedinstveno je to 10 dana nakon pljačke,

banka, koja se još uvek okreće od događaja, primila je poruku

od pljačkaša.

Napomena: Hvala vam puno za bonus.

Sada možemo živjeti na ovoj zapleći do kraja života.

To je bila iskrena poruka zahvalnosti.

Da svi znamo reputaciju japanskog naroda

imaju razloga da budu ljubazni, ali to je odnelo na drugi nivo.

Dakle, poslednja tri slučaja uključivala su planove

izvršeno savršeno bez gubitka života,

ali ne i slučaj sa sledećom.

Idemo nazad.

26. januara 1948.

Ponovo u Tokiju; Čovek u četrdesetih godina prošao je u ogranku

Imperijalne banke, neposredno pre zatvaranja.

16 ljudi bilo je unutra, uključujući klijente i radnike banke.

Svu pažnju je objasnio

bio je vladin zdravstveni inspektor poslat

od strane Američkih okupacionih vlasti

Zapamtite, ovo je bio poslijeratni Tokio,

još uvijek pod američkom okupacijom.

Čovjek je izjavio da je došlo do iznenadnog izbijanja disentera

u toj oblasti, a on je trebalo da izvrši inokulacije.

U poslijeratnom Tokiju, bolest je bila legitimna

prijetnja, tako da niko nije stvarno sumnjao u njega, dodajući činjenici

čovjek koji nosi zvaničnu državnu ručku.

Davao je svih 16 ljudi tabletu,

i nekoliko kapi tečnosti, koje su brzo pili.

Sada, nije bilo dugo, sve dok nisu padali, jedan po jedan; u agoniji.

Sa svakim nesposobnim, takozvanim zdravstvenim inspektorom

zgrabio sav novac koji je mogao pronaći,

i mirno otišao.

12 od 16 ljudi će kasnije biti potvrdjeno mrtvo,

uključujući jedno malo dijete

Rješenje koje su pili je bio je cijanidni rastvor.

Ovo je bio nemilosrdan način da se ide o pljački;

ali ono što je ovo učinilo još čudnijim je bio taj čovjek

koji je ostavio vizit kartu, ostavio ga je na sceni

Kartica je označena imenom Shigeru Matsui,

očigledno iz Odjeljenja za prevenciju bolesti;

što ima smisla otkako je bio

pretvarajući se da je zdravstveni službenik.

Ali Shigeru Matsui ispalo je

da je prava osoba, koja je zapravo radila

za Odeljenje za prevenciju bolesti.

Nije iznenađujuće što je nakon istrage Matsui očišćen,

on nije bio pljačkaš, imao je nekoliko alibija.

Ali rekao je policiji da je razmjenio vizit kartu

sa 593 pojedinaca.

Japanci imaju naviku da razmjenjuju posao

kartice sa ličnim detaljima; tako da je ovo bilo od pomoći,

pošto je policija sada imala 593 osumnjičenih .

Tokom vremena, mogli su da smanjuju ovaj broj

samo osam kartica, osam osumnjičenih,

od kojih je jedan bio čovjek po imenu Sadamichi Hirasava,

japanski slikar.

Kada je Hirasava ispitivan i zatražio da ga proizvede

kartu Shigeru Matsui koju je trebao imati;

nije mogao

On je tvrdio da mora biti u novčaniku koji je bio

ukraden prije neki dan.

Bio je žrtva džeparoša .

Naravno, policija je osjećala tačno

gdje je kartica bila.

Na pitanje da proizvede alibi, on nije mogao.

Kada je policija pogledala u svoju historiju,

pronašli su četiri prethodna slučaja bankarske prevare.

Kada su pretresali njegovu posjed,

pronašli su sličan novac ukraden od

banke, Hirasava sumnjivo je odbila

otkriju kako je dobio novac.

Na kraju, kada mu je lice pokazalo svjedocima

odmah su ga identifikovali kao otrovac.

Nakon daljnjeg saslušanja, Hirasava je priznao.

Bio je uhapšen zbog pljačke i ubistava;

a 1950. godine dobio je smrtnu kaznu, bio je

upućen u smrtnu kaznu da čekaju izvršenje da se objesi.

Slučaj zatvoren.

Ili je?

Zato što su nakon suđenja neke imale sumnje da li

Sadamichi Hirasava je zaista bio počinilac.

Sve što je pomenuto bilo je posredničko.

U stvari, otkriveno je da je njegovo priznanje bilo nesigurno

pretučen iz njega; navodno mučen;

i to su samo dva svjedoka koja su identifikovali

njega kao kriminalca

Možda je govorio istinu.

Možda je stvarno žrtva

od džpearoša kako je on tvrdio

Neobjašnjivo porjeklo novca u njegovom posjedu

takođe su smatrali neki od njegovih stranih poslova

crtanje pornografskih slika, otkrivajući ovo

istina policiji i javnosti

štetan za njegovu reputaciju umjetnika.

Hirasava nije mogao ni da ima

realno su dobili sastojke za ono što se okrenulo

da bude rješenje cijanida vojnog kvaliteta

korišćen u pljački

Interesantno, neki su tvrdili da je istina

krivac je zapravo bio bivši pripadnik

ozloglašena Jedinica 731; tajna biološka i hemijska

ratna jedinica za istraživanje i razvoj

Carska japanska vojska; koja je preduzela smrtonosnog čovjeka

eksperimentisanje tokom rata.

Ako je tako, to bi objasnilo dostupnost otrovu.

Ministar pravde sam sumnjao u Hirasava

krivicu i tako nikada nije potpisao smrtni nalog.

Ovo mišljenje su podelili naslednici ministara pravde,

Što znači da smrtna kazna nikad nije bila proglašena

I tako je Hirasava sjedio u zatvoru, na putu smrtnoj kazni,

u narednih 32 godine svog života,

jedan od najdužih mandata ikada u smrtnoj kazni.

I 10. maja 1987. godine uhvatio je pneumoniju i umro

u vojnoj bolnici

Uprkos presudi, slučaj nikada nije bio stvarno stavljen

odmor, i mnogi ljudi osećali su da je pravi krivac,

prije svih ovih godina, bilo bi u razumjevanju ako

je jedini fokus bio na tačnoj osobi

Ova brutalnost se desila 1948. godine, ali 70 godina kasnije,

tamo bi se pojavila nova vrsta pljačke.

25. januara 2018.

Zemljište rastućeg sajber kriminala.

Tokijska razmena, Coincheck,

jedna od najistaknutijih razmena virtuelnih valuta

u Aziji je postao žrtva najvećeg

kriptocurrencijskoj pljački u historiji.

U 2:57 ujutro, koristeći servere u inostranstvu,

hakeri maskiraju sebe kao ovlašćeni

korisnici, mogli su da uđu u sistem.

Oni su ostali neotkriveni narednih osam i po

sati, krađu 58 milijardi jena vrijedeći

kriptocurrenciji NEM, što je oko 530 miliona dolara.

Onda su nestali.

Ovaj incident je postao neprijatnan

Japanskoj vladi koji je pokušavao da napravi Toki

globalni centar za kriptokurenciju

Coincheck je otkrio da nisu uspeli da primene potrebne

dodatni sloj sigurnosti,

ali još gore je ukradena valuta zadržana

online u vrućem novčaniku, a ne u mnogo više

obezbjedite sigurno skladište podataka poznatog kao hladan novčanik.

Ovo je slično kao u slučaju održavanja prodavnice

značajno velike količine u blagajni kao

nasuprot off-premise bank trezora.

Sada je jedan od stranih aspekata pljačke da taj

pokraden virtualni fund je mogo bit upraćen

online, jer transakcije za Bitcoin i druge

kriptokotovosti su sve javne.

Tako je na kraju procjenjeno 530 miliona dolara

nazad na 11 specifičnih adresa;

već identitete onih koji šalju i primaju

novac nažalost ostao je anoniman.

Zaista niko nije uhvaćen,

ali programeri NEM-a su mogli da obeleže

11 adresa sa specifičnim oznakama upozorenja za sve koji će videti,

takođe su postavili alat za praćenje koji će automatski odbaciti

razmene u kojima su ukradena sredstva.

Naravno, najviše frustrirajuće je to

da se sve to lako moglo izbjeći ukoliko

Coincheck je samo dodao taj dodatni sloj sigurnosti.

I zaista to nisu samo velike kompanije;

većina ljudi je danas suviše opuštena kada je riječ o

onlajn sigurnost koristeći istu lozinku za svaku

profil koji imaju.

Sad ako ste ovo vi, čestitam,

imaš loše navike kao ja,

ali to je u redu, jer Dashlane vodi praćenje

svih vaših lozinki smiješno lako.

Ona čuva sve vaše lozinke na jednom super-sigurnom mestu

onda ih automatski popunjava na veb-sajtovima na koje idete.

onda ih automatski popunjava na veb stranicama na koje ćete ići.

previše lijeni da odete na svaku pojedinačnu veb stranicu da se promjeni

vaša šifra, to sam ja,

sve je dobro jer možete samo

kliknite na jedno dugme u aplikaciji Dashlane,

i uradi za tebe.

Dashlane takođe ima generator šifri, tako da ne trebate

trošit vrijeme izmišljajuči prejake šifre.

kao ovaku.

Odlazak na dashlane.com/kentobento,

možete započeti besplatno;

i ako želite neke dodatne posebne funkcije kao što su

sinhronizovanje vaših šifri i podataka za prijavljivanje između svih

vaših uređaja kao iOS, Android, Mac i Windows,

možeš nadogradit za 10% manje korišteći promo kod

kentobento na kupnji